Početna stranica / Izvještaj o održanom seminaru Onkološke sekcije
UMSTIB RS. Tema: "Komunikacija sa pacijentom u terminalnoj fazi"
Izvještaj o održanom seminaru Onkološke sekcije UMSTIB RS.
Tema: "Komunikacija sa pacijentom u terminalnoj fazi"
Udruženje medicinskih sestara, tehničara i babica Republike Sprske 21.10.2016.godine
sa početkom u 14 časova u plavoj Sali Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske
organizovalo je predavanje na temu: “Komunikacija sa pacijentom u terminalnoj fazi
bolesti”. Ova tema je značajna ne samo za zdravstvene radnike, već i oboljele, kao
i za članove njihovih porodica. U prepunoj sali medicinske sestre-tehničari članovi
udruženja su pored predavanje koje su im održale koleginice i kolega sa Klinike
za onkologiju UKC RS razmjenile svoja iskustva vezana za komunikaciju sa pacijentom
u terminalnoj fazi.
Za medicinske sestre i zdravstvenu njegu kao polje njihovog djelovanja veoma važna
tema Palijativna njega, koja je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO,
2002.), je aktivna potpuna briga za bolesnike čija bolest više ne reaguje na postupak
liječenja. Svrha palijativnog liječenja je postizanje najboljeg kvaliteta života
terminalno bolesnih i njihovih porodica i to pomoću kontrole boli i kontrole ostalih
simptoma bolesnika, te psihološke, socijalne i duhovne pomoći. Smrt je sastavni
dio života, te kvalitet života do samog dostojanstvenog kraja mora biti optimalna
i ne smije biti povezana s boli i patnjom
Svaki čovjek ima pravo da se bez boli i uz što manju duševnu patnju suočava s uznapredovalom
ili terminalnom bolesti, a što mu omogućavaju postupci i stavovi moderne palijativne
medicine. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, palijativna njega
je pristup koji poboljšava kvalitet života bolesnika i njihovih porodica, suočavajući
se s problemima vezanim uz bolest koja prijeti životu. Ona to čini putem sprečavanja
i olakšanja trpljenja, pomoću rane identifikacije i besprijekorne procjene i liječenja
boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih. Akcenat je na interdisciplinarnom
liječenju bolesnika i članova porodice od saznanja o dijagnozi neizlječive bolesti
do razdoblja žalovanja nakon smrti pojedinca.
Bolesniku u terminalnoj fazi bolesti palijativna njega pristupa holistički, tj.
u središtu pažnje nije samo bolest, odnosno bolesni organ, nego cijela osoba sa
svim svojim psihološkim, društvenim i duhovnim problemima. Pri tome iskreno suosjećanje
s bolesnikom spada u najviše znanje i dostignuće u medicini.
Bolesnici kojima se ne može pomoći kako bi ozdravili, u terminalnoj fazi bolesti
imaju potrebu, ne za produženjem života, već za kvalitetom preostalog dijela života
što je pravo svakog čovjeka. Pomoć je potrebna i porodicama, čiji su najbliži bolesni,
kako bi što lakše prebrodili te teške trenutke. Zbog toga u palijativnu njegu je
uključen cijeli tim stručnjaka raznih profila.
U svijetu u kojem je povećana incidencija malignih bolesti, hroničnih bolesti, sofisticiranim
metodama liječenja, tehnološkim napretkom produžuje se životni vijek bolesnika i
terminalni stadij bolesti. Ublažavanje simptoma, boli, patnje, očuvanje kvalitete
života i integriteta bolesnika temeljne su značajke hospicijske i palijativne njege
potrebne, ali ne i uvijek dostupne
„Hospicijska njega prihvaća smrt kao normalan proces i shvaća je kao posljednju
fazu života za osobu koja umire. Nadalje prihvaća potrebu umirućih da žive potpuno,
ponosno i udobno sve dok ne umru i niti požuruje niti odgađa smrt. Konačno, ona
osigurava podršku ožalošćenoj porodici i prijateljima“. U definiciji se smrt prihvaća
kao normalni životni proces, a naglašava se kvaliteta života do smrti.
Zaključak učesnika ovog skupa je:
- Palijativna njega jest ekvivalent 24-satnoj njezi, zahtijeva angažman stručnjaka
različitih profila, njihovu stalnu saradnju i konsultacije, a djelotvornost sprovođenja
njege zavisi o jedinstvenom djelovanju u mobilizaciji životnih potencijala bolesnika
i porodice. Za sprovođenje palijativne njege potrebno je uključivanje različitih
stručnjaka, ljekara, medicinskih sestara, socijalnih radnika, fizioterapeuta, dijetetičara,
psihologa i volontera koji svaki sa svoje perspektive procjenjuju stanje bolesnika,
ali skupa planiraju ciljeve njege, intervencije, međusobno koordiniraju u izradi
plana njege i implementaciji istog. Postoji suodgovornost za efektivnost provođenja
njege. Prava snaga interdisciplinarnog timskog rada jeste u uspješnoj komunikaciji,
međusobnom povjerenju, kompetentnosti članova tima, ravnopravnoj ulozi i zajedničkom
radu na realizaciji ciljeva. Interdisciplinarni rad zahtijeva posebne ljudske i
profesionalne kvalitete te predanost timskom radu.